Petar II Petrović Njegoš vladika,filozof i književnik, je ni kriv ni dužan postao oruđe u borbi protiv njegove i naše  Crne Gore.

Možda ovo zvuči grubo, ali nažalost ovo je kada se sagleda koliko se njegova djela zloupotrebljavaju, realnost koju ne možemo a da ne primijetimo.

Bez obzira što je rodjen na Njegušima i uvijek se kazivao kao Crnogorac, Njegošu se pokušava na osnovu njegovih književnih djela podmetnuti ono što nikad nije bio.

On je u svojim djelima srpstvo pominjao kao vjersku odrednicu, a ne kao svoju nacionalnu pripadnost.

Da stvar bude još gora, svojataju ga oni koji su ga za vrijeme njegovog života najviše progonili, nakon što se zavladičio u Rusiji.

Karlovački mitropolit se protivio Njegoševom hirotonisanju pa je izdao naređenje da se sve crkve u Boki pred crnogorskim vladikom zaključavaju.

Oni koji danas falsifikujući Njegoševa djela bez grama obraza i časti nikako da spomenu u svojim falsifikatima da je njegovo najveće djelo Gorski vijenac preveden sa crnogorskog na srpski jezik 1927.godine.

Njegoš nikad nije kročio na teritoriju Srbije, i protivio se tadašnjoj politici koju je vazalski vodio Miloš Obrenović, koji je prijetio da će zajedno sa turskom vojskom napasti Crnu Goru.

Ni sami vladika Rade nije ni slutio da će se jednog dana na Kuli Beograd pojaviti projekcija njegove fotografije, na istom onom mjestu đe su se više puta projektovale fotografije Jelene Karleuše, Dare Bubamare  i mnogih drugih estradnih  “umetnica”.

Da stvar bude još tužnija podršku otimanju Njegoša od Crne Gore pružaju oni koji bi najrađe njegove ostatke prenijeli na Obiličev venac ili na vašar u Vranje.

Najveće poniženje od svog rođenja pa do današnjeg dana Njegoš je pretrpio kada je državna nagrada koja nosi njegovo ime dodijeljena jednom od najvećih crnogorskih šovinista Matiji Bećkoviću.

Vladika Petar II Petrović Njegoš je bio i ostao CRNOGORSKI, bez obzira na permanentne pokušaje njegove zloupotrebe i otimanja od njegove Crne Gore.

Vjerujem da će doći vrijeme kada će kulturne institucije naše države shvatiti da su prespavale vrijeme koje su trebale utrošiti na odbranu skrnavljenja Njegoševog lika i djela.